PRAVA ARTikulacija

Četvrti festival o ljudskim pravima PRAVO LJUDSKI funkcioniše na principima sasvim čudnim, stranim, možda čak i pomalo uvrnutim za svaku osobu uronjenu u svijet klišea, svedenoj na automatizovano ponavljanje fraza, osobi izgubljenoj u terminima bez značenja, mnogobrojnim pojašnjenjima i rješenjima koja se nude na akcionim prodajama (sa)znanja.

Ukratko, osobi predatoj pasivnosti i slučajnostima.

Festival PRAVO LJUDSKI je mjesto susreta koje ništa ne prepušta relativizaciji, površnosti i indiferentnosti.

Prostor i vrijeme gdje svaka prisutna osoba ima glavnu ulogu.

Neznanje i ignoriranje problema ne znači da oni ne postoje.

Moderna sredstva komuniciranja i otvaranje svijetova, ne znače nužno da komunikacija postoji i da svijet i ljudi jesu otvoreni prema sebi i jedni prema drugima.

U petodnevnom programu kroz medij dokumentarnog filma artikuliramo brojne nepravde i njihove posljedice na ljude. Filmovi koje prikazujemo pažljivo bilježe sve ono što je ljudsko, krhko, a istovremeno tako snažno, nesalomljivo i emotivno. U pitanju su životne priče ljudi koji svjedoče o najvećim zločinima savremenog doba, koji nam, pripovjedajući o svom životu, pored strašnih fakata o nepravdi i strahotama kroz koje su uspjeli proći, također svjedoče i o dugoročnim i različitim posljedicama istih, ali i o snazi, o izdržljivosti, hrabrosti, o ljudskom u sebi, i u drugima.

PRAVO LJUDSKI je festival o ljudima i njihovom kontinuiranom nastojanju da se savladaju strah i bespomoćnost, da se pronađu načini i odgovori na pitanja za koja se mnogi plaše i postaviti ih, da se sagleda čovjek sa svim svojim slabostima ali i nevjerovatnom snagom, kao i društvo i kultura sa svim svojim determinacijama, ali i mogućnostima.

Ne, ovaj Festival neće ništa promijeniti, ali samo ako Vi to ne dopustite.
Image

PROGRAM FESTIVALA PRAVO LJUDSKI 2009 

 
Gdje počinju ljudska prava?

“U malim mjestima, blizu naših domova – toliko blizu i tako malim da se čak i ne vide
niti na jednoj karti svijeta. Ipak ta mjesta su svijet neke osobe; naselje u kojem on ili ona živi;
škola ili fakultet koju on ili ona pohađa; fabrika, farma ili ured gdje on ili ona radi.
Takva su mjesta u kojima svaki muškarac, žena ili dijete traže jednaku pravdu,
jednaku mogućnost, jednako dostojanstvo bez diskriminacije.
Ako ta prava tu nemaju nikakvo značenje onda ona jako malo znače bilo gdje drugo.
Bez rada odgovornih građana/ki na očuvanju ovih prava u blizini svojih domova, naša potraga za napretkom u cijelom svijetu je uzaludna.”

Eleanor Roosvelt, Predsjedavajuća Komisije Ujedinjenih Naroda koja je napisala Univerzalnu deklaraciju 1948

Sa konceptualizacijom svog “mladog” programa ZUMIRAJ PRAVA/ZOOM RIGHTS, PRAVO LJUDSKI se postavlja kao alternativna edukacijska platforma za mlade. Program otvara prostora i ohrabruje slobodni izraz, potičući dijalog i moderirajuci ili inicirajuci proces senzibilizacije mladih za ljudska prava. Svaka od tri programske komponente: projekcije dokumentarnih filmova o ljudskim pravima, radionice, kao i natječaj za najbolju fotografiju na temu ZUMIRAJ DOSTOJANSTV(en)O, na kreativan i interaktivan način podstiču razumijevanje socijalno-političke realnosti i/ili iniciraju socijalnu akciju.
Filmski program uključuje kratke dokumentarne filmove, snimljene u okviru programa Mladi Iniciraju Promjene (Youth Producing Change Programme) od strane filmskih stvaralaca koji su u vrijeme produciranja filmova imali manje od 19 godina. Na ovaj način će se inicirati virtualna i, nadamo se, kreativna “komunikacija”, kao i razmjena ideja među vršnjacima koji preuzimaju inicijativu i dokumentiraju svoju osobnu percepciju problema koje uočavaju u svom intimnom okruženju, kako kroz film, tako i kroz fotografiju. Nevjerovatni i dirljivi Dijete rata (C. Karim Chrobog, SAD, 2008) i Kojm putem kući (Rebecca Cammisa, Meksiko/SAD, 2009), osvještavaju o patnji djece i o njihovoj diskriminaciji na etničkom, socijalnom i/ili ekonomskom osnovu. Kreni i trči (Nicole Opper, SAD, 2009) dokumentira „trnoviti“ put koji vodi do ulaska u svijet odraslih, oslikavajući kroz međukulturalnu perspektivu „specifične“ krize identiteta. Ovaj film ne samo da ruši etničke, rasne ili seksualne predrasude, već je i vrlo moćno sredstvo komunikacije za mlade širom svijeta, obzirom da predstavlja svuda prisutna unutarnja (identitarna ili različite) "buđenja" kroz koja tinejdžeri prolaze. Film Druga Planeta (Ferenc Moldoványi, Mađarska, 2008) nas transcedentira do Ekvadora, Meksika, Konga i Kambodže, fotografirajući eksploataciju djece. Baca nas na koljena, dajući dodatnu snagu argumentu o univerzalnosti ljudske patnje, jezikom razumljivim publici programa ZUMIRAJ PRAVA.
99% Iskreno (Rune Denstad Langlo, Norveška, 2008) portretira mlade muzičare različitog porijekla okupljene u rap bendu, koji unose sve svoje različitosti u muziku koju stvaraju zajedno. I konačno, dokumentarni film mlade bosanskohercegovačke autorice Sabrine Begović (SUNČANA DJECA, 2008) nas uvlači u svakodnevni život djece sa Daunovim sindromom, koja žive u društvu, koje, kako u svojoj javnoj sferi, tako i u svojim najintimnijim dijelovima, daje vrlo malo ili gotovo nikakvog prostora svojoj Sunčanoj Djeci.
Nadamo se da će nas Program ZUMIRAJ PRAVA / ZOOM RIGHTS voditi do mjesta gdje počinju ljudska prava.
Kumjana Novakova, Selektorica programa
 


Image




Play this video