POSTER

Erwin Wagenhofer

2008 / 108' / Austrija
Režija / Director: Erwin Wagenhofer

NAGRADE:

Nominacija za nagradu u kategoriji World Cinema (Grand Jury Prize) – Sundance Film Festival

O REDITELJU:

Austrijski reditelj Erwin Wagenhofer karijeru je započeo sa kratkim filmovima, a osamdesetih godina je radio kao kamerman na nekoliko igranih i dokumentarnih filmskih projekata ORF produkcije. Od 1987. godine radi kao free-lance reditelj, a svjetski publicitet je dobio 2005. godine nakon prikazivanja filma «We feed the world», dokumentarnog ostvarenja koje je u Evropi vidjelo preko 800 hiljada gledatelja (FIPRESCI nagrada, Amnesty International Human Rights Award). Nakon velikog uspjeha filma «We feed the world», koji je sa kritičkog stanovištva propitivao međunarodnu agrikulturnu politiku, prošle godine u oktobru je predstavio svoj novi film «Lets make money» o globalnom finansijskom sistemu i nepravičnoj distribuciji.

O FILMU:

Godinu dana nakon što se rekapituliraju posljedice globalne, svjetske ekonomske krize, šalju «optimistične» medijske poruke o stabilizaciji, oporavku, «izlasku iz recesije», izgleda kako zatvoriti festival filmom o globalnoj finansijskoj kontroli itekako ima smisla.
Projekcija posljednjeg filma austrijskog reditelja Erwin Wagenhofera „Let's make money“ će nas u potpunosti lišiti iluzija o dostojanstvenoj budućnosti, naime preživljavanje pod čizmom MMF-a i njezinih ekomonskih egzekutora mnogo više liči na scenarij za horor film od kojeg je strašnije još samo zatvaranje očiju. Šokirajuće koncizno, analitički temeljito i istraživački jasno, ovaj dokumentarni film pojašnjava okolnosti koje doslovno čitav svijet drže u klopci neoliberalizma, nevidljive ruke slobodnog tržišta, privatizacije, investicijskog mešetarenja i umnožavanja profita. Gotovo je nevjerovatno koliko poveznica možemo naći kada je u pitanju i naša „tranzicijska zbilja“ zbog čega bi, u najmanju ruku, bilo pošteno pogledati ovaj film kako bi se informirali šta tačno znači potpisivanje ugovora sa Svjetskom bankom. Zaduživanje ili doslovno potpisivanje smrtne presude društvu, jeste mehanizam (kako to smireno i hladno pojašnjava John Perkins, bivši finansijski egzekutor) ucjenjivanja koji funkcionira poput mafije, a ukoliko neki svojeglavi politički lider odbije suradnju (odbije prodati svoj narod, resurse, odnosno odbije otvoriti tržište korporacijskim investitorima) za takve situacije postoji nemilosrdno rješenje: slanje «šakala» koji će likvidirati «neposlušnika», a ako, ne daj Bože, ni to ne uspije, slanje vojnika na teren (baš kao u slučaju Iraka) nikada ne ostavi posao nedovršenim. Krajnji cilj „kreditiranja“ je, kako to ovaj film na koncu pojašnjava, dovesti građane u poziciju vječnog dugovanja, države u potpunosti lišiti ekonomskog suvereniteta omogućavanjem slobodnog ulaska na domaće tržište inozemnih investicijskih fondova (odnosno ulagača, razvojnih «korporacijskih trupa») koje će preko banaka «isisati» i prebaciti kapital iz zemlje, a potom ga premjestiti na bankovne račune carinskih oaza koje osiguravaju privatnost svojih klijenata, pa tako nikada nećemo saznati imena globalnih moćnika, nekolicine hipermilijardera koji ekonomski iskorištavaju, kontrolišu i upravljaju svjetskim resursima tj. našim životima.
Čak i ukoliko vas ne interesuju kompleksne ekonomsko-političke mahinacije (ili možda mislite da nemaju nikakve veze sa raznovrsnim planetarnim problemima) ovaj dokumentarni film će itekako dobro poslužiti razumijevanju na koji način globalni tokovi novca utiču na naše živote tj. razumijevanju uzroka zbog kojih «bolje sutra» može donijeti tek konačni slom svjetskog monetarnog tržišta. Ako ništa drugo, možda barem zapamtimo riječi Hermann Scheera (člana njemačkog parlamenta i dobitnika alternativne Nobelove nagrade): «Privatizacija je riječ latinskog porijekla i znači «oduzeti, lišiti». Kada se dešava privatizacija javna dobra zaposjedaju privatnici ili se prodaju u bescjenje...što je jednako pljačkanju zajednice.»
Zvuči stravično poznato, zar ne?