Franny Armstrong

2008/ 92 min. / Velika Britanija
Režija / Director: Franny Armstrong

NAGRADE:

Birds Eye View Films Festival, 2009 – Best Documentary Film
Best Green Doc 2008 – Grierson Award
Sunny Side of the Doc, 2008 – Best Green Doc

O REDITELJU:

Frenny Armstrong (1974) britanska je eko-aktivistica i samostalna dokumentaristica čije je filmove vidjelo više od 56 miliona ljudi. Po završetku studija zoologije na Londonskom univerzitetskom koledžu, počela je producirati nezavisne dokumentarne filmove upućujući snažnu kritiku društvu u vezi sa klimatskim promjenama. Njezin niskobudžetni film „McLibel“ (McKleveta) o kontroverznoj sudskoj tužbi za klevetu koju je u Engleskoj protiv dva siromašna aktivista pokrenuo McDonalds, jer su se odbili ispričati korporaciji (a što je rezultiralo najdužim suđenjem ikad zabilježenim u Velikoj Britaniji; slučaj je okončan na Evropskom sudu za ljudska prava tek nakon sedam godina) odabran je za prestižnu seriju Britanskog filmskog instituta "Deset dokumentaraca koji su promijenili svijet".

Njezina kompanija, Spanner Films, pionir je modela finansiranja „crowd-funding“ koji rediteljima omogućava da podignu budžet razumne vrijednosti istovremeno zadržavajući vlasništvo nad svojim filmom, te sistema distrubucije „Indie Screenings“ koji svakome dozvoljava prikazivanje nezavisnih filmova.
Živi u Londonu.

O FILMU:

U ozračju iščekivanja šta će za nekoliko mjeseci ponuditi konferencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama u Kopenhagenu (da li će, nakon Kyota, doći do novog međunarodnog sporazuma kojim bi se garantiralo odlučnije sprovođenje politika koje bi omogućile smanjenje emisije stakleničkih plinova?), film Franny Armstrong „Doba glupana“ predstavlja izravan poziv globalnoj publici da svojim glasom doprinese stvaranju ohrabrujuće atmosfere koja bi doprinijela pozitivnom ishodu pregovora okarakterziranih kao „najvažniji koje je čovječanstvo ikada imalo“. Stoga je namjera autora da filmom lobiraju za potpisivanje Deklaracije u Kopenhagenu ujedno postala i jedna od najambicioznijih filmskih kampanja. Naime, 22. septembra upriličena je najveća premijera ikada održana u svijetu (satelitskim linkom sa New Yorkom je povezano 700 kina iz preko pedeset zemalja svijeta) kako bi se sa „zelenog tepiha“ istovremeno poslala poruka upozorenja o opasnostima globalnog zagrijavanja što većem broju ljudi.

Uloga postapokaliptičnog pripovjedača u ovom dokumentarno-igrano-animiranom filmskom djelu, povjerena je Peteu Postlethwaiteu (nominovan za Oskara u filmu „In the Name of Father“ i „Brassed Off“) koji u opustošenom, razorenom svijetu gleda u ekran prošlog vremena pitajući se: „Zbog čega nismo spriječili klimatske promjene dok je bilo šanse?“.

Ovaj eko-futuristički alarm o „ljudskim postignućima“ podsjeća na neke od najvećih prirodnih katastrofa koje akcentiraju kako održivost planete jeste u rukama nas koji na njoj živimo. Možda je vrijeme da se zapitamo kako ćemo na njoj umrijeti?